lifezona

Intervju: Amila Bakšić, direktorica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo

Kultura | 12:55

Amila Bakšić

Direktorica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo Amila Bakšić u intervjuu za Agenciju ONASA govori, pored ostalog, o planovima ovog ansambla, kadrovskoj popunjenosti i problemima sa kojima se suočava, gostovanjima u i izvan BiH, te očekivanjima od nove vlasti.


Ansambl opere Narodnog pozorišta je u 2010. godini imao devet naslova i izveo 19 predstava. Imali ste dvije premijere i dva premijerna koncerta. Kakvi su planovi Opere za ovu godinu?

        A. BAKŠIĆ: Nakon veoma uspješne prošle godine u kojoj smo realizovali sve planirane projekte, kako reprizne tako i premijerne, i ovu godinu smo počeli veoma uspješno. Pored repriznih predstava "Don Pasquale", "Bal pod maskama" i "Hasanaginica", uradili smo dva veoma značajna koncerta u povodu liberalizacije viznog režima, jedan je održan u sarajevskoj Zetri, a drugi u Tirani (Albanija). Nakon ovih koncerata, Opera je 25. i 26. marta izvela premijeru opere za mlade "Ježeva kuća", za koju već sada možemo reći da je pun pogodak i prava hit predstava o kojoj se priča i u zemljama u okruženju sa najvećim pohvalama. Odmah nakon ove premijere Opera kreće u nove projekte, a to je koncert koji će biti održan 20. maja. Radi se o izvedbi muzičkog djela "Henry Dunant - dramatičan život", posvećenog 100. godišnjici smrti osnivača Crvenog križa - krsta. Pored redovnog repriznog repertoara, do kraja godine planirana je i druga premijera opere "Carmen", u decembru 2011. godine.

Sredstva za kulturu u ovogodišnjem budžetu Kantona Sarajevo (KS) su umanjena u odnosu na prošlu godinu. Koliko će se to odraziti na rad institucija kulture i hoće li to imati negativan efekat i na Operu?

        A. BAKŠIĆ: Nadamo se da finansijska sredstva planirana u ovoj godini neće utjecati na realizaciju ovih naših projekata. Budžet je umanjen, ali kvaliteta i umjetnički izražaj opere nisu umanjeni u bilo kojem segmentu.

Kakva je kadrovska popunjenost Opere i sa kojim se problemima najčešće suočava ovaj ansambl?

        A. BAKŠIĆ: Što se tiče kadrovskih pitanja i dalje je goruće pitanje orkestra Opere, jer bez svog orkestra Opera neće moći povećati broj mjesečnih izvedbi koji je sveden na minimum. Tri predstave mjesečno nisu dovoljne za napredovanje i razvoj kako Opere tako i mladih opernih umjetnika. Upravo iz ovih razloga u pitanju su saradnja i gostovanja po BiH i zemljama regiona.

Može li Opera uskoro doći do svog orkestra?

        A. BAKŠIĆ: Teško. Od kada sam preuzela ovu funkciju tražim od nadležnih ministara da pokušaju riješiti ovaj problem. U principu, kad uzmete u obzir koliko se novaca troši na svim nivoima vlasti, mislim da 1,5 miliona KM, koliko bi koštao ovaj orkestar godišnje, i nije tako velika cifra. Za budžet KS je, najvjerovatnije, veliko opterećenje da finansira dva orkestra. Međutim, ako bi se uspostavila neka normalna komunikacija sa ostalim nivoima vlasti, pa da državni nivo preuzme barem finansiranje Opere i Baleta, mislim da 1,5 do dva miliona KM ne bi bilo previše. Znači, ako bi bilo malo dobre volje, to bi se moglo učiniti. Kako rješavate problem nedostatka orkestra?

        A. BAKŠIĆ: Za sada smo ovisni o Sarajevskoj filharmoniji, koja ima i svoje projekte i projekte Baleta. Iz tog razloga, Opera ne može naprijed, jer možemo da uradimo svega tri projekta mjesečno, što je poražavajuće za mlade soliste koji dolaze u Operu i žele napredovati.
        U vrijeme kada sam ja došla u Operu, prije 32 godine, bili su sasvim drugačiji uslovi. Imala sam dvije do tri predstave sedmično i mogućnost napredovanja. Za pet-šest godina došla sam do statusa prvaka, jer sam pjevala mnogo uloga, od najmanjih do glavnih. Nažalost, mladi sada nemaju takvu priliku.

Ima li opera svoju publiku u Sarajevu i BIH?

        A. BAKŠIĆ: Opera ima svoju stalnu publiku, ali postavljanjem dječije opere na scenu nastojimo i uspijevamo odgajati novu. Do sada smo sa “Ježevom kućom” nastupili četiri puta i za svaku predstavu sala je bila popunjena do posljednjeg mjesta. Potrudićemo se da do kraja sezone izvedemo još desetak predstava kako bi udovoljili potrebama najmlađe populacije, jer mislimo da je to najbolji put za odgajanje publike i za one koji će se nekada, eventualno, opredijeliti za operu kao svoj životni poziv.

Ima li šansi da vašu izvedbu "Ježeve kuće" vidi i publika van BiH?

        A. BAKŠIĆ: Mi smo se prijavili za učešće na Međunarodnom dječijem festivalu u Šibeniku, koji će biti održan sredinom godine. Međutim, direktorica tog festival mi je rekla da je i u Hrvatskoj veoma teška situacija što se tiče kulture i da su se odlučili da ove godine idu sa malim ansamblima, te da naša predstava, koja ima stotinjak članova ansambla, najvjerovatnije, neće doći u obzir.  

U februaru ste sa kolegama iz Albanije održali koncerte povodom liberalizacije viznog režima. Hoće li saradnja biti nastavljena?

        A. BAKŠIĆ: Oni su veoma zainteresirani i ambasador Albanije je rekao da će nastojati da nam omogući gostovanje u toj zemlji sa nekom od naših predstava, i to bi, najvjerovatnije, bila “Hasanaginica”. Međutim, još ništa konkretno nismo dogovorili.

        ONASA: Kakva su Vaša očekivanja od nove vlasti?

        A. BAKŠIĆ: Očekujem da se poveća ulaganje u kulturu, jer mislim da će se sve ono što se uloži u ovaj segment društvenih zbivanja vratiti desetorostruko. Vidite da su najbolji predstavnici BiH upravo iz oblasti kulture. Opera očekuje da se njen budžet poveća barem za 30 do 50 posto kako bi mogla realizirati veći broj gostovanja. I, naravno, očekujemo i želimo osnivanje opernog orkestra.

Ostvarili ste glavne uloge u mnogim operama. Da li Vam je neka od njih posebno značajna?

A. BAKŠIĆ: U svojoj dugogodišnjoj karijeri uradila sam veliki broj opernih uloga, počevši sa malim, srednjim, velikim do glavnih i sve one su imale veliki značaj za moj razvoj kao pjevača jer su sve dolazile nekako svojim pravim redoslijedom koji je, ustvari, najbolji put u razvoju svakog opernog pjevača. Zbog toga je svaka od tih uloga za mene podjednako značajna. Ako moram izdvojiti meni najdraže, to su onda Mimi u "Boemima", "Madam Butterfly", "Tosca" i "Hasanaginica".